Prema podacima Ujedinjenih naroda (FAO, 2013) svake godine propadne ili se baci čak trećina globalno proizvedene hrane ili 1.3 milijarde tona hrane. Istovremeno, Ujedinjeni narodi procjenjuju da gotovo 800 milijuna ljudi u svijetu ili oko 11% ukupnog stanovništva pati od kronične gladi ili ne dobiva redovito dovoljno hrane za vođenje aktivnog života. Količina bačene hrane dovoljna je da nahrani 800 milijuna gladnih.

Prema aktualnim procjenama u zemljama Europske unije propadne ili se baci između 90 i 100 milijuna tona hrane godišnje, a ukoliko se ne poduzmu drastične mjere do 2020. godine procjenjuje se bi ta količina mogla doseći 126 milijuna tona. Što se tiče situacije u Hrvatskoj, procijenjene količine otpada od hrane koje u sklopu komunalnog otpada završe na odlagalištima kreću se oko 380.000 tona godišnje.

Otpad od hrane na odlagalištima je veliki pritisak na okoliš jer su istraživanja pokazala da kada bi se emisije CO₂ uzrokovane propadanjem hrane usporedile s ukupnim emisijama CO₂ koje proizvode svjetske države, na ljestvici bi zauzele treće mjesto, odmah iza Sjedinjenih Država i Kine. Propadanje i bacanje hrane uzrokuje i 8% ukupnih godišnjih emisija stakleničkih plinova na globalnom nivou.

Gubici hrane mogu nastati u svakoj fazi opskrbnog lanca. Na razini poljoprivredne proizvodnje, gubici u razvijenim zemljama mogu se pojaviti zbog loših vremenskih uvjeta, sortiranja prema strogim standardima kvalitete i tržišnih cijena koje ne opravdavaju troškove berbe. U proizvodnji i preradi hrane, gubici mogu proizaći iz pranja, ljuštenja, rezanja i kuhanja ili kada su proizvodi izdvojeni kao nepogodni. U distribuciji gubici nastaju zbog oštećenja ambalaže, nepoštivanja sigurnosnih zahtjeva, prekoračenja roka upotrebe, neadekvatnog upravljanja zalihama, marketinških strategija i logističkih ograničenja. U završnoj fazi hrana se baca zbog sklonosti potrošača, krivog planiranja kupnje, netočne interpretacije datuma isteka, neodgovarajućeg čuvanja, pripremanje prevelikih obroka i nedostatka znanja o tome kako iskoristiti ostatke. Rasipanje hrane javlja se u svim fazama duž opskrbnog lanca, no u zemljama u razvoju najviše hrane izgubljeno tijekom branja i u fazi obrade, dok je u razvijenim zemljama znatan dio hrane propadne na razini potrošnje, što je u velikoj mjeri potaknuto vrijednostima, ponašanjem i stavovima potrošača.